Društvo

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.

Autorka knjige “Bokeška kužina”, arhitektica Vlasta Mandić, koja bokeljsku kuhinju promoviše kroz autohtone, ali i recepte koje je sama osmislila, ističe da su na Badnji dan na trpezi posna jela, a na Božić mrsna.

“Ako govorimo o mom ručku za Badnji dan, ja sam se snabdijela malom ribom od koje ću napraviti supu, biće bakalar u bijelo i bakalar kao pašteta, a normalno i komad dobre ribe za ručak i za večeru što ostane. Uz to priganice, koje ujutro treba da se naprave i da se jedu cijeli dan. Ukoliko tu neko doda nešto savremenije od ribe, nekakve novije kombinacije, to je dobro, ali ovo je standard koji smo uvijek pravili za Badnji dan”, navodi Mandić za Radio Kotor.

Na Božićnoj trpezi obično su, kaže, supa od junećeg mesa, pečenje, svinjsko ili teleće, uz pečenu krtolu i salatu.

“Mislim da je to sasvim dovoljno i da se to manje više priprema u svim kućama za Božić”, ističe ona.

Osvrnula se i na recept za bakalar koji se, ukoliko je suv, određeno vrijeme drži u vodi.

“Pravim ga u bijelo. Kada se skuva, istučem ga sa krtolom, dosta luka česna i petrusina. Onda jedan dio tih komada stavim u mikser da izađe ono mlijeko, da pobijeli, što da još malo toća i gušta tom bakalaru u bijelo. Napravim ga onda na gulaš, izudinstam sa krtolom i kud” će te bolje. To je ono standardno. Zatim se pravi i supa od one vode koja odleži. Talog se baci, pa se malo zaprži luka česta, petrusina i lovorike. Ubaci se voda, oriz i blagoslovi sa malinovim uljem.To je pravi gušt”, konstatuje Mandić.
  
Dodaje da se bakalar priprema na isti način na cijeloj Jadranskoj obali, prije svega Dalmaciji, ali i u Italiji, Grčkoj.

“To su Mediteranske zemlje iz kojih je i došla ta kuhinja kod nas i to je nešto što i povezuje Mediteran. Kao što ga povezuje maslinovo ulje, maslina, riba. Sve to je jedna poveznica ljudska, humana, civilizacijska koju ne smijemo zaboraviti. Iako nam savremeno društvo priprema hemijsku hranu, vještačku, trebamo se boriti protiv toga da ne izgubimo i meso, sve ono što ide uz našu hranu”, upozorava Mandić.

Odgovarajući na pitanje da li je osmislila neki novi recept, ističe da je sa knjigom “Bokeška kužina” dosta uradila, a za sljedeće generacije, smatra, specijalno.

“Jer sve navike će iz života pomalo da nestaju, ali knjiga je tu. Ono što je dobro to je da sam svim tim našim jelima dala ime”, podvlači naša sagovornica.

Smatra da se recepti za jela koje je predstavila u svojoj knjizi i praktično primjenjuju.

“Svojevremeno, prije par godina, smo imali, nažalost kratkog daha, jednu akciju sa Turističkom organizacijom (TO) Kotor da restorani u svojoj ponudi imaju bar dva, tri autohtona jela služeći se  mojom knjigom ili svojim iskustvom, nije bitno. Čak se govorilo o tome da će se davati brend tim restoranima koji će nuditi neka bokeška jela. Međutim, kod nas je svako čudo tri dana, pa je to trajalo dvije godine. Kao što Mišelin koji daje zvijezdice prati sve restorane, TO je morala to popratiti, pa da se na nekom nivou bokeškom ljudi tako ističu, restorani budu poznati po tome. Međutim to nije zaživjelo”, zaključuje Mandić.